Vlada Srbije je 10. aprila 2020. godine donela Uredbu o fiskalnim pogodnostima i direktnim davanjima… (u daljem tekstu: Uredba), u cilju ublažavanja posledica nastalih usled bolesti COVID-19 za privredne subjekte u privatnom sektoru.Za više informacija o ovim promenljivim vestima, knjigovodstvena agencija u Beogradu će vas obaveštavati.

Važan deo Uredbe je onaj koji se tiče gubitka prava na korišćenje mere u slučaju smanjenja broja zaposlenih za više od 10% (član 12. Uredbe).

S obzirom da se u pogledu procenta smanjenja broja zaposlenih gleda poslednji dan svakog meseca u toku trajanja mera (kraj aprila, kraj maja itd. zaključno sa 3 meseca nakon poslednje isplate direktnih davanja), kao jedno od najvažnijih pitanja se postavilo pitanje načina obračuna smanjenja zaposlenih. Nažalost, način na koji je formulisana odredba Uredbe u vezi sa ovim pitanjem je nejasna, pa je usled toga nastala velika pravna nesigurnost kod svih privrednih subjekata koji koriste mere iz Uredbe.

Prošla su dva roka za mogući gubitak prava na korišćenje mera (kraj aprila i kraj maja), a zvanično objašnjenje u vezi sa ovom nedoumicom nije objavljeno. S druge strane, stručni časopisi koji obrađuju poreska pitanja su zauzeli stav da se prilikom obračuna smanjenja broja zaposlenih u broj zaposlenih na dan 15.3.2020. godine računaju svi zaposleni, bez izuzetka.

Imajući u vidu da je takav način obračuna pogodniji za privredne subjekte (ali ne i za zaposlene – objašnjenje u nastavku teksta), jedini zaključak koji je moguće izvući jeste da i Vlada Srbije i Ministarstvo finansija imaju isti stav kao i stručni časopisi. U suprotnom je trebalo da se oglase zvaničnim objašnjenjem, kako ne bi sve privredne subjekte koji koriste mere doveli u zabludu u vezi sa pitanjem gubitka prava na korišćenje mera.

Međutim, takvim stavom Vlada Srbije i Ministarstvo finansija favorizuju zapošljavanje na određeno vreme i omogućavaju slučajeve davanja otkaza svim zaposlenima na neodređeno vreme bez gubitka prava na korišćenje mera.

Primer 1 (privredni subjekt zapošljava više na određeno vreme)

Privredni subjekt A na dan 15.3.2020. godine ima 31 zaposlenog, od toga 3 na neodređeno vreme i 28 na određeno vreme (istek ugovora 10. jul 2020. godine).
Nakon isteka ugovora na određeno vreme, tim zaposlenima nisu produženi ugovori.
Privredni subjekt A je ostao sa 3 zaposlena na neodređeno vreme, daje im otkaz krajem jula i ostaje bez zaposlenih.
Privredni subjekt A ne gubi pravo na korišćenje mera (u skladu sa stavom Vlade i Ministarstva finansija), jer je procenat smanjenja broja zaposlenih 9,68% (3 podeljeno sa 31).

Da je zauzet stav da se u broj zaposlenih na dan 15.3. ne računaju oni zaposleni koji se ne računaju ni u smanjenje (zaposleni na određeno vreme kojima istekne ugovor), privredni subjekt A ne bi mogao da da otkaz bilo kome od tri preostala zaposlena na neodređeno vreme, bez gubitka prava na korišćenje mera. Naime, davanjem otkaza samo jednom zaposlenom procenat smanjenja bi bio 33,33% (1 podeljeno sa 3).

Primer 2 (privredni subjekt zapošljava više na neodređeno vreme)

Privredni subjekt B na dan 15.3.2020. godine ima 31 zaposlenog, od toga 28 na neodređeno i 3 na određeno vreme (istek ugovora 10. jul 2020. godine).
Nakon isteka ugovora na određeno vreme, tim zaposlenima nisu produženi ugovori.
Privredni subjekt B je ostao sa 28 zaposlenih na neodređeno vreme, daje otkaz krajem jula četvorici zaposlenih i ostaje sa 24 zaposlena na neodređeno vreme.
Privredni subjekt B gubi pravo na korišćenje mera (u skladu sa stavom Vlade i Ministarstva finansija), jer je procenat smanjenja broja zaposlenih 12,90% (4 podeljeno sa 31).

Iz prethodnih primera se vidi da se na ovaj način faktički favorizuje zapošljavanje na određeno vreme i da se omogućavaju slučajevi davanja otkaza svim zaposlenima na neodređeno vreme bez gubitka prava na korišćenje mera.